Zapreke za ugradnju zubnog implantata

Kontinuirani napredak dentalne tehnologije omogućio nam je jednostavno i kvalitetno nadomještanje izgubljenih zubi. Jedno od uvjerljivo najboljih rješenja svakako je zubni implantat. Izrađen je od titana, u čeljust se ugrađuje posebnom oralnokirurškom tehnikom, a predstavlja zamjenu za izgubljeni korijen zuba.  

Iako je ugradnja zubnog implantata metoda koja se pacijentima najčešće preporučuje kad je u pitanju zubni nadomjestak, ovaj je zahvat ponekad teško, a ponekad čak i nemoguće provesti. 

Dok napredne sistemske bolesti poput osteoporoze i dijabetesa potpuno onemogućuju ugradnju implantata, proces ponekad kompliciraju i spušteni sinusi. 

Kod spuštenih sinusa, ugradnji implantata prethode i drugi zahvati koji se moraju provesti da bi nadomjestak prošao galantno i bez komplikacija. Ti se zahvati provode u slučaju dugoročnog odgađanja nadomjestka izgubljenog zuba, što može dovesti do manjka čeljusne kosti

Manjak čeljusne kosti uzrokuje spuštanje sinusa, zbog čega je prije ugradnje implantata potrebno napraviti podizanje sinusa, ili takozvani sinus-lift. Ovim se zahvatom podiže razina dna sinusa i ispunjava biomaterijalom koji će okoštati i tako pružiti temelj za ugradnju implantata. 

Ovisno o složenosti, zahvat se može odraditi tijekom procesa ugradnje implantata (mali sinus-lift) ili minimalno šest mjeseci prije ugradnje implantata (veliki sinus-lift). 

Kod malog sinus-lifta, sinusi se podižu na svoju početnu poziciju specijalnim instrumentima. Veliki sinus-lift zahtijeva pristup sinusima s bočne strane u oralnoj šupljini, a implantat se ugrađuje tek nakon konačnog okoštavanja tkiva, što zahtijeva i više vremena. 

Iako manjak čeljusne kosti i time uzrokovano spuštanje sinusa komplicira postupak, zahvat ugradnje u ovim se situacijama ipak može odraditi. Međutim, kad dođe do gubitka zuba, poželjno je pravovremeno reagirati i izbjeći sve potencijalne komplikacije.